Novakovića pećina

Foto: Zeljko Madzgalj

Novakovića pećina

SKRIVENO BLAGO U SRCU VRANEŠA

Novakovića pećina se po mnogim karakteristikama svrstava u red najznačajnijih speleoloških objekata u Crnoj Gori, koja je zbog svojih prirodnih odlika od strane Republičkog zavoda za zaštitu prirode proglašena zaštićenim prirodnim područjem.

Nalazi se na 28 kilometara od Bijelog Polja u srcu Vraneške doline. Magistralnim putem do sela Muslići u blizini Tomaševa je 25 kilometara, a zatim tri kilometra makadama koji od seoske crkve vodi do vrela rijeke Vranštice i lokaliteta Novakovića grede. Iznad vrela, na 100 metara uz lijevu ivicu velikog siparišta, nalazi se ulaz u pećinu.

Do pećine se može doći i pješačenjem od crkve kroz veoma lijep kanjon rijeke Vranštice u dužini od tri kilometra. Staza prati tok bistre rijeke sa brzacima i manjim vodopadima a ljubiteljima prirode pruža nezaboravan doživljaj sa brojnim mjestima za odmor.

Na kraju rječnog toka je vrelo Vranštice koje nastaje od rijeke Stožernice koja ponire na Stožerskoj visoravni. Ponornica Stožernica je, najvjerovatnije glavni „krivac“ za nastajanje brojnih hodnika Novakovića pećine.

Pećinski lavirint

Prema morfološkim karakteristikama Novakovića pećina je razgranat speleološki objekat. Mještani su zbog brojnih isprepletanih kanala imali poseban strah od ulaska u pećinu koji je pojačavan pričama da su mnogi znatiželjnici zalutali tako da su satima tumarali kroz pećinski lavirint bezuspješno pokušavajući da nađu izlaz.

Ipak, želja da se otkrije skriveno blago o kojem govore brojne legende bila je jača od straha. Blago nikada nije otkriveno, osim onog kojeg je priroda stvarala milenijumima – kap po kap.

Tokom brojnih istraživanja pećine speleolozi su nailazili na fluorescentne oznake, obilješja u pijesku ili rastegnuti kanap koji su lovci na blago ostavljali kako bi se lakše vratili do ulaza. Strahovi su bili neopravdani jer su istraživanja, detaljna mjerenja i spelološki nacrt pokazali da su svi kanali kružni i da se ponovo spajaju sa glavnim kanalom.

Galerija u čast Dada Đurića

Trenutna dužina Novakovića pećine je 605 metara što je svrstava u duge spelološke objekte. Na spisku najdužih pećina u opštini Bijelo Polje nalazi se na trećem mjestu iza izuzetno duge Pećine nad Vražjim firovima (oko 20 km) i pećine „Zavjet ćutanja“ čija je dužina oko 2 km.

Ulaz je malih dimenzija (širina - 1,80m, visina - 0,65m). Poslije nekoliko metara uskog, ulaznog kanala, pećina se „otvara“ u veću prostoriju dimenzija 4 x 20 m. Pećina je laka za prolazak a jedino teže mjesto se nalazi nedaleko od ulaza na mjestu zvana „Kula“ gdje se na kraju uskog provlačenja nalazi manji skok od tri-četiri metara.

Najljepši djelovi pećine su „Skrivena odaja“ koja se nalazi u gornjem dijelu pećine, kao i dijelovi koji se zovu „Zamak“, „Pikaso“, „Ram“ i „Dadova galerija“.

Najviša kota u pećini je u kanalu „Strmenica“ a najniža na kraju podzemnog rječnog toka. Ukupna visinska razlika između najviše i najniže kote je 50,20 m.

Preko „Tobogana“ do „Biserne obale“

Novakovića pećina je objekata sa stalnim vodenim tokom a prema hidrogeološkoj funkciji predstavlja periodični izvor (vrelo na preskok - intermitentno vrelo).

Najvažnija karakteristika tla u pećini su velike naslage pijeska koju voda unosi kroz brojne dimnjake i prozore kao i podzemnim rječnim tokom. Posebno mnogo pijeska ima u dijelu pećine koji se zove „Pješčanik“ i „Tobogan“. Na „Toboganu““ (gdje je nagib kanala veći od 30°) u jednom trenutku bilo je toliko naslaga pijeska da su speleolozi morali da ga uklanjaju kako bi otvorili kanal i prošli do „Biserne obale“ i podzemnog rječnog toka. Kraći vodeni tok počinje i završava se sifonima.

Potencijal za dalja istraživanja pećine su značajna i posebno se odnose na dio iza dotočnog sifona, kao i na brojne nepristupačne prozore i dimnjake čije savladavanje zahtijeva izuzetan napor i posebnu opremu. Od šest dimnjaka, ispenjana su dva. Dimnjak koji se zove „Laso“, ispenjan je nabacivanjem užeta na stalagmit koji se nalazi na ivici vertikale. Ovaj dimnjak je produžio pećinu za oko 30 metara. Dimnjak „Pucanj u prazno“ je ispenjan „ubijanjem“ 6 boltova ali se ovaj pravac brzo završio neprolaznim suženjem.

Na kraju treba istaći i problem vezan za devastaciju pećine. Iako pećina ima pravnu zaštitu kao spomenik prirode, njena pristupačnost, prohodnost i loša ekološka kultura su doveli do velikih oštećenja, lomljenja pećinskih ukrasa u najljepšim djelovima pećine.

Mjerenja:

Nadmorska visina ulaza: 903 m

Dužina: 605 m

Dubina: 33,90

Visinska razlika: 50,20

Temperatura vazduha: 8 - 8,7  °C

Vlažnost vazduha: 100%.

Temperatura vode u podzemnom toku: 8,4°C

PH vrijednost vode u podzemnom toku 7,65

Crni ovan – čuvar odaja sa zlatom

U litici iznad Vrela rijeke Vranštice postoji nekoliko pećina. Novakovića i Žuta pećina su jedna iznad druge a po predanju ove dvije pećine su povezane kanalima. Pristup do Žute pećine je težak i u nju se može ući samo pomoću stepenica ili skela. Za ovu pećinu se vezuju razne priče i legende a sve govore da se duboku u tamnim hodnicima nalazi skriveno blago. Mještani su često pokušavali da u nju uđu ali bezuspješno.

Negdje oko 1900. godine u nju je uspio da uđe Mušo Muslić, iz obližnjeg sela, uz pomoć nekoliko komšija. Popeli su ga u pećinu pomoću skela i tamo se dugo zadržao. Društvo mu se uplašilo, zvali su ga ali se on nije javljao, na kraju su se popeli za njim i izvukli ga polumrtvog. Napravili su nosila i ponijeli ga do kuće gdje je bolovao 90 dana. Kad se osvijestio i oporavio pričao je da je se u pećini nalazi mnogo odaja i da je na kraju naišao na jezero preko kojeg je bila prebačena greda. Na zidu su bili neki nerazumljivi natpisi a kad je prešao preko jezera došao je do sobe u kojoj je otkrio veliko blago koje je čuvao crni ovan sa velikim rogovima. Kad je počeo da zgrće blago ovan se zaletio na njega i snažno ga udario rogovima. Bježeći kroz pećinu Mušo se pred samim ulazom onesvijestio. U tom trenutku drugovi su ga polumrtvog izvukli napolje.

Željko Madžgalj