Turistička organizacija Bijelo Polje


Đalovića pećina

Foto: sss

PEĆINA NAD VRAŽJIM FIROVIMA (ĐALOVIĆA PEĆINA)

Pećina nad Vražjim firovima je najduži speleološki object u Crnoj Gori a njene prirodne vrijednosti su jedinstvene ne samo na području Dinarida veći i mnogo šire. Tokom 29 godina istraživanja evidentirano je oko 20 kilometara pećinskih kanala a potencijal pećine za dalja istraživanja je i dalje veoma značajan. Tokom istraživanja Pećine nad Vražjim firovima speleolozi i naučnici iz raznih oblasti su dolazili do zapaženih rezultata ali glavni problem danas predstavlja neobjedinjenost podataka kao i činjenica da brojna istraživanja i njihovi rezultati nijesu publikovani.

Položaj Đalovića klisure i Pećine nad Vražjim firovima

Đalovića klisura se nalazi na zapadnom obodu Peštereske visoravni. Usječena u krečnjački masiv proteže se u dužini od 8 km od spajanja Grebske i Goševske rijeke do lokaliteta Podvrh gdje se i završava. Najveću dubinu od oko 600 metara dostiže kod Juriškog vrela (Vrela Bistrice) na samom kraju klisure, gdje se na lijevoj dolinskoj strani izdiže masiv Gradine (1307 mnm) a na desnoj plato Sušca (1156 mnm). Od spajanja Grebske i Goševske rijeke do sela Đalovići, u dužini od oko 5 km, klisura se proteže približno u pravcu juga i ovaj dio klisure ima periodični rječni tok.  Kod sela Đalovići koje se nalazi na površi iznad klisure i po kome je klisura dobila ime,  pravac pružanja se lakasto mijenja i klisura se dalje proteže prema zapadu. Od lokaliteta Glava Bistrice (Koritska pećina) rijeka Bistrica ima stalni tok a desetak kilometara nizvodno od Bijelog Polja se uliva u Lim. Đalovića klisura je podijljena na donji dio koji pripada Crnoj Gori odnosno opštini Bijelo Polje i gornji koji pripada Srbiji odnosno opštini Sjenica.

Đalovića klisura - zbog prirodnih specifičnosti i ljepote stavljena je pod nacionalnu zaštitu 1968 godine i razvrstana je u kategoriju spomenik prirode („Sl. list SRCG“, br. 30/68). Granica ovog spomenika prirode je data opisno a grafički je predstavljena, u analognoj formi, u PPO Bijelo Polje iz 1988.godine. Površina ovog zaštićenog područja po navedenom dokumentu iznosi 1106ha.

 

Pećina nad Vražjim firivima (Đalovića pećina) nalazi se u središnjem dijelu Đalovića klisure. Postoje tri ulaza poređana dijagonalno jedan ispod drugog čiji se kanali nakon nekoliko stotina metara povezuju. Glavni ulaz u pećinu je na najvećoj nadmorskoj visini (764 mnm). Ulazi su smješteni na lijevoj dolinskoj strani Đalovića klisure, na kraju kraće doline koja se zove Vržiji firovi. “Firovi” su četiri stepeničasto poređana udubljena u krečnjacima ispunjena vodom.  U proljeće, u vrijeme visokih voda, dva niža ulaza pećine javljaju se kao periodična vrela. Voda se iz ovih ulaza preko krečnjačkih prečaga preliva iz kazana u kazan stvarajući buku koja je kod naroda izazivala strahopoštovanje pa je čitav lokalitet dobio naziv - Vražji firovi. Pećina nad Vražjim firovima se od sela Đalovića nalazi na oko 2,8 km, a od Crkve Sv. Nikole u Podvrhu udaljena je 3 km. Od Glave Bistrice (Koritske pećine) udaljena je 850 metara.

Postoje dva najbitnija pristupna puta do Pećine nad Vražjim firovima: Preko Korita i sela Đalovići ili od Crkve Sv. Nikole u Podvrhu uzvodno rijekom Bistricom. Od Bijelog Polja do sela Đalovići je 48 km, od toga 40 km je asfaltni put a 8 km makadam. Od Bijelog Polja do podvrha je 24 km od toga je 18 km asfaltni put a 6 makadam. Pješačenje do pećine iz oba pravca traje oko dva sata.

Istorija istraživanja

Interesovanje za Đalovića klisuru je značajno poraslo šezdesetih godina u toku izrade idejnog projekta hidroelektrana na Uvcu i kada je bojenjem ustanovljena hidrološka veza između Boroštice (Peštersko polje) i Juriških vrela (Vrela Bistrice) u klisuri. Taj podatak je govorio o mogućnosti postojanja značajnih podzemnih sistema kanala.

Tokom sedamdesetih godina izvršena su prva speleološka istraživanja od strane Republičkog zavoda za zaštitu prirode iz Beograda a u sklopu proglašenja zaštićenog područja Đalovića klisura. Tada je evidentirano osam speleoloških objekata ali ne i Pećina nad Vražjim firovima.

Desetak godina kasnije, na inicijativu inženjera geologije Petra Đalovića, Speleološki odsek planinarskog saveza Beograd (SOB) u saradnji sa Geozavodom iz Beograda započeo je početkom jula 1987. godine istraživanje speleoloških objekata u Đalovića klisuri a među njima i Pećine nad Vražjim firovima. Tokom tri godine intezivnih istraživanja ispostavilo se da se radi o jednom od najznačajnijih speleoloških objekata u Jugoslaviji. Speleolozi SOB-a istražili su i kroz nacrte evidentirali oko 10550 metara pećinskih kanala.

Tokom druge polovine devedesetih godina istraživanja u pećini su bila zaustavljena da bi 2004. godine istraživanja pećine nastavili speleolozi Češkog speleološkog saveza predvođeni klubom Pusty Žleb iz grada Brno. Ova istraživanja pod nazivom “Meduza” trajali su više od 15 godina.

Posljednjih 15 godina brojna istraživanja speleoloških objekata u opštini Bijelo Polje i u Đalovića klisuri uradili su speleolozi PSK Akovo i Centra za istraživanje i zaštitu krša. Urađen je regionalni katastar gdje je opisano oko 350 speleoloških objekata a u samoj Đalovića klisuri evidentirano je oko 30 speleoloških lokaliteta.

Morfološke odlike Pećine nad Vražjim firovima

Pećina nad Vražjim Firovima sastoji se od većeg broja kanala, hodnika i dvorana koji se prema položaju, i opšim morfološkim karakteristikama mogu podijeliti na više cjelina: “Kanal sa jezerima”, “Veliki lavirint”, “Veliki kanal” i dio pećine u nastavku Velikog kanala koji je odvojen sifonima - “Kanal iza sifona”. Istraživanja posljednjih godina su usmjerena i u produžetku “Kanala sa jezerima” i  taj pravac se pokazao perspektivnim. Preronjena su tri sifona i istraženo novih kilometer i po kanala iza “Srksovog pomorskog puta”.

Od prostranog ulaza, put kroz pećinu vodi kroz negostuljibivi “Kanal sa jezerima”. Ovaj dio pećine dosta je težak za savladavanje jer osim jezera ima dosta oštrih kosina i vertikala. Najuočljivija specifičnost Kanala sa jezerima, kako mu to samo ime kaže, je veliki broj stalnih i periodičnih jezera. Stalnih jezera u ovom kanalu ima 15 a periodičnih između 20 i 30. To je dio pećine koji je još uvijek erozivno aktivan i taj dio pećine nema mnogo pećinskih ukrasa.

Na “kružnom toku” u dvorani “Slavija” može se nastaviti dalje “Kanalom sa jezerima” ili preko “Prusikovog saliva” popeti na gornji nivo pećine. Na velikoj “Raskrsnici” kanal desno, preko “Bunara duhova”, vodi u splet kanala koji se zove “Veliki” i “Mali lavirint” a kanal lijevo kroz očaravajuću dvoranu “Velikog crvenog saliva” vodi u “Dugi kanal”.

“Veliki” i “Mali lavirint” se su splet petanaestak kanala različitih dimenzija. Nalaze se u gornjem dijelu pećine pa su akumulacije vode veoma male. Mnogi smatraju ovaj dio pećine najljepšim jer se tu nalazi i najveća koncentracija pećinskih ukrasa različitih vrsta oblika i boja.

Veliki kanal dominira u odnosu na sve ostale dijelove pećine svojim impozantnim dimanzijama. Prosječna širina kanala je oko 8 m. mada može da dostigne i 20 m., a prosječna visina je oko 20 m. dok na pojedinim mjestima dostiže i 60 m, tako da se može smjestiti zgrada od 20 spratova. Posebno divljenje zaslužuje ogromna dvorana “Katedrala”, sa velikim stalagmitom pod imenom “Monolit”, čija je visina oko 18 metara. To je najviši stalagmit u pećini, mada ima još nekoliko impozantnih čija je visina oko 10 metara.

Četvrta cjelina se nalazi iza sifona. Taj dio pećine obiluje vodom ali ima i veliku koncentraciju pećinskih ukrasa. Prvi sifon je dug oko 20 metara. Nakon prvog sifona dolazi se do “Velike dvorane” iza koje se nalazi drugi sifon čija je dužina oko 70 metara. U ovom dijelu pećine se nalazi najveća dvorana i najduže jezero. Posebnu pažnju zavređuje dijelovi pećine koji se zovu: “Veliki brat”, “Dvorana zelenih jezera”, “Puževe galerije”, “Brijač”, “Crvene galerije”,  kao i “Kristalna odaja” sa veoma lijepim i rijetkim pećinskim sedimentima. Treći sifon je dug oko 20 metara a Istraživanje u ovom pravcu je zaustavljeno pred četvrtim sifonom.

Turistički potencijal i izazovi

Uporedo sa prvim istraživanjima govorilo se i o velikom turističkom potencijalu Pećine nad Vražjim firovima. Nepodijeljeno mišljenje stručne javnosti i brojnih speleologa iz mnogih država je da je ova Pećina jedna od najljepših koju su istraživali. Međutim, pored tog nespornog prirodnog potencijala, brojni otežavajući faktori stoje na putu pune realizacije ovog zahtjevnog projekta: od samog planiranja i izrade planske dokumentacije, obezbježivanja neophodnih finansijskih sredstava, specifičnih znanja, tehnologija i posebno specifičnih i zahtjevnih uslova zaštite. Na kraju tog komplikovanog procesa je obezbjeđivanje održivosti, razvoja i upravljanje cijelim projektom.

Najveći izazov koji stoji na putu turističke valorizacije Pećine nad Vražjim firovima jeste njena nepristupačnost. Nalazi se u dubini klisura na dnu okomitih strana na veoma teškom terenu.

Drugi izazov je bio morfologija same pećine i hidrološke karakteristike donjeg nivoa pećine, od ulaza u dužini od oko 500 metara, koji zbog variranja podzemnih voda tokom godine praktično onemogućavaju realizaciju projekta.

Treći izazov je zaštita kako Đalovića klisure tako i unutrašnjosti pećine koja je i preduslov svih ostalih planova vezanih za turističku upotrebu pećine i šire okoline.

Četvrti izazov je izrada planske dokumentacije, planiranje i usklađenost svih faza tokom realizacije ovog projekta

 Početna ideja koju je razvio Centar za istraživanje i zaštitu krša iz Bijelog Polja na čelu sa speleologom Željkom Madžgaljem, bio je da se projekat realizuje u više faze.

Koncept i vizija

Koncept je baziran na potrebi da se u Bijelom Polju i na sjeveru Crne Gore ponudi neki oblik masovnog turizma koji bi generisao ostale oblike turističke ponude ali i privredne grane povezane sa turizmom. Koncept valorizacije Pećine nad Vražjim firovima je veoma komplikovan ali sve prepreke koje stoje na putu valorizacije mogu se preokrenuti u atraktivnosti koje će kasnije doprinijeti održivosti i razvoju. Recimo, ako se nepristupačnost pećine riješi izgradnjom žičare, sama žičara će biti posebna atraktivnost u sklopu šire ponude.

Iskustva su pokazala da nijedna pećina ne može imati veliki prihod i broj turista ako nema razvijene prateće programe i dodatne sadržaje. Sam koncept je zamišljen da turista ima nekoliko atrakcija za jedan dan:

  1. Osmišljena turistička ponuda u Centru za posjetioce sa ugostiteljskim sadržajima,
  2. Organizovan transport turističkim autobusima ili električnim turističkim vozom od sela Bistrice do Manastira podvrh,
  3. Obilazak Manastira Podvrh,
  4. Transport žičarom u trajanju od 6 minuta od Podvrha do ulaza u pećinu sa spektakularnim pogledom na Đalovića klisuru,
  5. Obilazak jedne od najljepših pećina u Evropi,
  6. Mogućnost dolaska ili povratka uređenom avanturističkom stazom kroz Đalovića klisuru.

Od dodatnih sadržaja jedan dio se može ponuditi u Centru za posjetioce kao što su muzeji, suvenirnice, restoran i sl. a drugi dio može biti generisan lokalnim ponudama zasnovanim na turizmu posebnih potreba kao što su seoski, avanturistički i kulturni turizam, kao i turizam zasnovan na događajima.

Koncept je zamišljen na način da na početku Pećina nad Vražjim firovima dominantno učestvuje u lokalnoj turističkoj ponudi a da vremenom bude samo jedna od ponuda među razvijenim i raznovrsnim turističkim programima.

Projekat je baziran na realnoj predpostavci da će broj posjetilaca tokom nekoliko prvih godina preći broj od 100.000 godišnje.

Pokretački faktor drugih aktivnosti, koje stimuliše ovaj projekat, jedan je od njegovih najvećih vrijednosti.

S obzirom na potencijale Đalovića pećine, koja se može mjeriti sa najboljim objektima ove vrste u Evropi pa i svijetu, ona može postati brend po kome će se prepoznavati, ne samo  Bijelo Polje,  već i Crna Gora. Kao Sveti Stefan, Postojna u Sloveniji, Dubrovnik i Plitvice u Hrvatskoj ili Stari most u Mostaru za BiH.

 

Željko Madžgalj, Centar za istraživanje i zaštitu krša